menu
The Other Trans-Atlantic: Kinetic and Op Art in Eastern Europe and Latin America 1950s – 1970s
SESC Pinheiros - São Paulo, Brazil
09. kolovoz 2018. - 28. listopad 2018.

SLUŽBENA STRANICA


kustosi: Marta Dziewańska, Dieter Roelstraete, Abigail Winograd


Sesc São Paulo,  vodeći se svojim ciljem dizanja javne svijesti i konstruiranja kritičke i demokratske platforme za diseminaciju likovne umjetnosti, Brazilu donosi još jednu izložbu fokusiranu na kritički i povijesni pregled umjetnosti 20. st. Na izložbi će rasvijetliti poglavlja isključena iz službene povijesti, već etablirane na osi između Sjeverne Amerike i Zapadne Europe. Ovo je izložbeni projekt The Other Trans-Atlantic: Kinetic and Op Art in Eastern Europe and Latin America 1950s – 1970s.

Sada u svojoj trećoj verziji, izložba se održava u prostoru Sesc Pinheiros. Ona stavlja fokus na raznolike eksperimentalne produkcije koje su cvjetale tijekom međuratnog perioda u zemljama na rubu hegemonijskih centara kulture, osobito u Južnoj Americi i Istočnoj Europi, s posebnim fokusom na repertoar kinetičke i optičke umjetnosti. Izložba je osmišljena i započeta u Muzeju suvremene umjetnosti u Varšavi, zatim u drugom izdanju prikazana u muzeju Garage u Moskvi. Sada je u Sesc São Paulo u suradnji s Instituto Adam Mickiewicz i Casa Sanguszko de Cultura Polones, a uključuje nove radove koji nisu prikazani u prva dva izdanja.

Kustosi su Marta Dziewańska, Dieter Roelstraete i Abigail Winograd, a cjelokupna izložba uključe više od 40 umjetnika i grupa sa više od 100 umjetničkih radova u najranolikijim tehnikama i medijima, uključujući kinetičke skulpture, slike, crteže, filmove i instalacije, uz opsežan arhivski materijal. Za brazilski kontekt, kustosi su se oslonili na suradnju s istraživačicom Anom Avelar, koja je povećala sudjelovanje lokalnih umjetnika s radovima koji jasno pokazuju njihovu pripadnost tematici izložbe. Ovo potvrđuje seminalnu važnost lokalnih inicijativa konkretizma i neokonkretizma, koji su ponovno označili naslijeđe povijesnih konstruktivističkih avangardi i njihovo mukotrpno istraživanje pogleda i pokreta, integrijanje umjetničkih radova sa okolinom i uključivanje gledanje kao integralnog elementa značenja djela.

Kako su to naglasili kustosi, ova produkcija koja se izdigla iz konstruktivističkih i apstraktnih korijena željela je simbolizirati novu subjektivnost, razliku od apstraktnog ekspresionizma, art informela i lirske apstrakcije koja je tada bila popularna. Činili su to uklapajući znanstveni napredak i industrijski razvoj s utopijskih društvenim planovima umjetnosti. Tako su konstituirali osobit programatski plan koji je u estetskim i političkim razmjerima kontrirao kritičkom stavu i formalnom pogledu na hegemonijsku os umjetnici koja je tada vladala.

Drugi međunarodni geopolitički krug umjetnosti se tako spontano etalirao među umjetnicima iz Varšave, Budimpešte, Zagreba, Bukurešta i Moskve u Istočnoj Europi i Buenos Airesa, Caracasa, Rio de Janeira i São  Paula u Južnoj Americi. Također, sve ove lokacije na neki su način uvučene u relativno analogne socio-ekonomske i političke stvarnosti i tako su dopustile rast umjetničkih strategija sa sličnim programima i intencijama.