Još jedna “magnetska figura” ,Marko Pogačnik, utjecala je na Marteka na samom početku njegove karijere “prvenstveno svojim ponašanjem,a  ne toliko preko konkretnih radova”. No, prvi Pogačnikovi radovi s kojima se Martek susreo, njegove  konceptualističke, redizajnirane boce bile su “ u pozadini” Martekove “vizije u vrijeme nastanka prvih poetskih objekata” .1973/74 godine, kada je Martek započeo svoj umjetnički put,  Pogačnik I grupa OHO već su boravili u Šempasu, djelujući kao zajednica umjetnika “Obitelj iz Šempasa”. Svojim boravkom tamo približili su se tadašnjem umjetničkom idealu-umjetnost kao život I život kao umjetnost. Još prije nastanka Šestorice, Martek je razmišljao o umjetničkom djelovanju unutar zajednice. Budući da do  tada nije bilo nikakve veće prezentacije ili izložbe OHO-a, na njega je prije svega djelovala informacija o postojanju grupe umjetnika koji “razmjenjuju energiju” I zajedno nastupaju.  Prema Marteku, prisustvo grupnog rada  I nastupanja  jako je relevantno za umjetnost “druge[1]”, bitne linije dvadesteog stoljeća. Pri prepoznavanju pripadnosti alternativnoj umjetničkoj struji, nošenje duga kose imalo je značajnu ulogu. Pogačnikov izgled, duga kosa zbog koje je “imao problema”,   pobudilo je u Marteku, koji je I sam imao dugu kosu,  inat I svijest da “taj adut treba stalno držati u ruci”. Po Marteku “društvena percepcija OHO-a bila bi drugačija da je Pogačnik imao kratku kosu”.  Martek razlikuje “hladne “ , kratkokose  “tople”, dugokose umjetnike, pri čemu su prvi analitički umjetnici, koji svemu prilaze s distance, dok su drugi emotivci, koji umjetnosti prilaze bez kalkulacije.