Tumačenje tzv. konkretne ili vizualne poezije, kao poezije koja je vizualizirana, dovodi nas u položaj da pred takvom poezijom zastanemo u nedoumici, ne zbog toga što nam je to relativno nova pojava, već u prvom redu stoga što smo takvim tumačenjem prejudicirali nešto što u takvoj poeziji može, ali i ne mora biti. Obilje suvremenog, i ne samo suvremenog materijala, takve "poezije" pokazuje danas jasne tipološke diferencijacije koje još samo uvjetno mogu postojati u okviru onoga što se smatra konkretnom ili vizualnom poezijom. Naime, takvo tumačenje nužno nas dovodi do pitanja: je li to samo vizualizirana poezija, ili je to nova određena vizualna forma obogaćena (ili opterećena) verbalnim smislom. Ili, konačno, nije li to nešto treće?

Pod imenima “Nove tendencije”, “Nova tendencija” i “Tendencije”, već skoro desetak godina jedan pokret svjesnom akcijom istražuje nove mogućnosti artikulacije vizualnog. Pritom se akcija usmjeruje na područja najmanje ispitana, područja u kojima tek istraživanjem otkrivamo mogućnosti i zablude. U tom permanentnom istraživanju kojim dominira otvorena forma, gotovo nema čvrste formalne točke; ovo je vrlo značajno jer je bit ovog pokreta u ideji koju nosi; prevladati tradicionalna određenja umjetnosti, akcijom direktno utjecati na proces demistifikacije i demokratizacije umjetnosti do potpunog dokinuća ovog mističnog pojma, ili do svođenja tog pojma na realne ljudske dimenzije. Orijentiran na sutrašnjicu, ovaj je pokret nužno aktivan u svom vremenu, i to ne samo na estetskom planu.

Tehnička civilizacija koja nam svakim danom nameće nove i nove zakonitosti, kriterije, vrijednosti i ciljeve, iz temelja je promijenila, i još uvijek mijenja, čovjeka i njegov odnos prema svijetu. U ovom procesu uočene su, i već definirane, dvije različite faze: prva, koja je karakterizirana mehanizacijom, te druga, koju karakterizira automatizacija. U aferi duhovnog, u umjetnosti, obje su se faze duboko odrazile.

Uspostavljanjem novih vrijednosti, kriterija i ciljeva, tehnička je civilizacija otvorila umjetnosti Pandorinu kutiju ne samo svih mogućih zla, već i mnogih neslućenih dobara. S druge strane, umjetnost je jednim svojim manjim dijelom, pretežno racionalnog koncepta, ukazala na sve one neiskorištene mogućnosti što ih je tehnička civilizacija u svojoj jednostranoj usmjerenosti zanemarila i zapostavila, a za njenu su egzistenciju bile od iste važnosti kao i sama njena tehnička perfekcija.

1.         Ukida se: slikarstvo, kiparstvo, grafičarstvo, primijenjene umjetnosti, industrijsko oblikovanje, arhitektura i urbanizam.

2.         Zabranjuje se nadalje: svaka djelatnost na području povijesti umjetnosti, a posebno tako zvana likovna kritika.

3.         Obustavljaju se: sve izložbe u svim galerijama, muzejima, izložbenim i umjetničkim paviljonima.