[PRIJEPIS]
MISLI ZA FEBRUAR
Svijet oko nas je glatka površina, bez značenja, bez duše, bez vrijednosti, na koju mi nemamo nikakva utjecaja.
A.R.G. PRIRODA, HUMANIZAM, TRAGEDIJA /N.R.F. 1958./
Suština čovjekove stvarnosti sastoji se u njegovoj egzistenciji. Ona sebe hvata u napuštenosti, tj. u osamljenosti bića bačenog u svijet, u brigu – pošto se čovjek ne poja-
vljuje nikad kao neko postojano biće, dovršeno, već u nekoj vrsti neprekidnog odilaženja u prazninu u NIŠTAVILO. On je "biće-za-kraj".
M.H.: ŠTO JE METAFIZIKA, 1938.
Mi odlazimo u taj starodrevni vrt gdje svi ljudi koji vole razmišljati, koji su puni briga i skloni monologu, odlaze pred večer, kao što voda ide u rijeku. To su naučnici, ljubavnici, ljudi bez iluzija i svećenici, svi mogući duhom odsutni, i to svih vrsta. Reklo bi se da su tražili zajedničku usamljenost. Mora biti da vole da se vide a da se ne poznaju, a njihova odvojena gorčina navikla se na ove susrete. Jedan nosi svoju bolest, drugi je pritisnut teškom strepnjom. Ali nema drugih mjesta da bi se izbjegli drugi susreti osim ovog gdje ista misao usamljenosti neodoljivo privlači svako od ovih bića obuzetih nečim. To je botanički vrt. Tamo ćemo stići prije mraka. Zamišljajte nas kako idemo sitnim koracima, po suncu, po borovima, uz krikove
 ptica. Vjetar je hladan na suncu, zvona zvone. G. Test sanjari, krečući se izmedju zasadjenih leja i viče povremeno: Antirrinum Sicilum Sinnata Asper i Vulgare
P. V. Pismo gdje Emilije Test str. 22.