Poljski multimedijalni umjetnik i teoretičar Andrzej Lachowicz (Vilna, 1939.), na početku sedamdesetih godina svojim je umjetničkim, galerijskim i teorijskim radom u Wroclawu ostvario jednu od najutjecajnijih i u novoj umjetničkoj praksi najotvorenijih kulturnih sredina, a Galerija Permafo (skraćenica od permanentna fotografija), koju je otvorio zajedno s umjetnicima Natalijom Lach Lachowicz, Antonijem Dzieduszyckim i Zbigniewom Dłubakom, postala je najplodonosnija institucija u promicanju umjetničke prakse povezane s medijem fotografije. Njegovo stvaralaštvo i stajališta, iako zasnovani na postavkama konceptualne umjetnosti i bliski kontrakulturi, zadržali su intelektualnu nezavisnost, kritičnost prema jednostranim određenjima uloge konceptualizacije kreativnog procesa te humor, paradoks i stvaralačku konfabulaciju u procesu medijske, nadasve fotografske, transformacije svakodnevnice. Predstavljeni ciklus fotografija Sjene, koje Lachowicz snima od 1964. godine, uvodi i „materijalizira“ inače nevidljiv subjekt fotografskog postupka kao središnji motiv poslovično tehničkog i stoga u oku promatrača neutralno objektivnoga fotografskog prikaza. Ova četrdeset godina dugačka opsjednutost motivom sjene, prikaz je tjeskobne svijesti o neprekidnoj i zastrašujućoj nazočnosti sveprisutnoga nevidljivog promatrača-kontrolora i metafora potisnutih egzistencijalnih strahova suvremene civilizacije