(Sošice, 1897 – Pariz, 1947) Školovao se na Učiteljskoj školi u Zagrebu. 1921. u Ljubljani je pokrenuo Svetokret, “list za ekspediciju na severni pol čovekovog duha”, a u Zagrebu filmsku reviju Kinofon. U Pragu je organizirao umjetnički klub Zenit, širio zenitističke ideje i sudjelovao na Revolučnoj sceni (scena malog kazališta Adria, nova vrsta kabarea u njemačkom stilu). 1921. boravio je u Beču i 1922. u Berlinu, gdje je sreo niz poznatih umjetnika okupljenih oko časopisa i galerije Der Sturm. U Zenitu je objavljivao pjesme, prozu i komentare o kulturnim zbivanjima. U Ljubljani, Zagrebu i Beogradu organizirao je zenitističke večeri (sam ili s bratom Lj. Micićem), 1924. sudjelovao je na Prvoj Zenitovoj međunarodnoj izložbi nove umetnosti u Beogradu. 1925/26. bio je predstavnik Zenita u Parizu i širio zenitističke ideje. Nakon što je 17. srpnja 1927. na Terazijama u Beogradu razdijelio 2000 primjeraka svojih knjiga Tumbe i Crveni petao – raskidajući na taj način simbolično sa svojom književnom djelatnošću – u Parizu se posvetio slikarstvu, od kojeg je živio. Posljednji podatak o njemu srećemo 1940., poslije toga mu se gubi trag.