Jedna od značajnih pojava konceptualne umjetnosti ranih sedamdesetih godina 20. stoljeća u bivšoj Jugoslaviji bila je Grupa šestorice autora (Mladen Stilinović, Sven Stilinović, Vlado Martek, Željko Jerman, Boris Demur, Fedor Vučemilović), koja je djelovala u Zagrebu od 1975. do 1981. godine. Njezino djelovanje pripada vremenu koje je naslijedilo oznake globalnih promjena koje su nastajale u umjetnosti tijekom 60-ih. U tome se razdoblju premješta težišta percepcije umjetničkih djela i mijenja se odnos umjetnik-djelo-publika.

Grupa nikad nije izdala manifest, nije imala jasno zacrtan program, niti su likovni afiniteti njezinih članova u početku bili istovjetni. Međutim, podjednako ih je zanimala relacija između društva i umjetnosti, socijalna pozicija umjetnika, kao i umjetnost kojoj je bliža ideja i promišljanje nego moguće estetske vrijednosti. Svoje raznolike konceptualne prakse članovi grupe iskazivali su i izložbama-akcijama.

Izložbe-akcije su postavljanja umjetničkih radova, realizacije procesa i performansa koje su članovi grupe provodili od 1975. do 1979. Izlaganje u javnim prostorima omogućilo je izvedbu djela u skladu s njegovim potrebama, odnosno, već je samo izvođenje radova u javnosti bilo autonomno djelo, barem propitivanjem uloge djela, publike i reakcije javnosti, i vlastitog autorskog položaja. Izložbe-akcije odvijale su se u javnim prostorima grada Zagreba – trgovima, ulicama, kupalištima, čime su "statičnu" galeriju i izložbu ostvarili kao event. Ta je okrenutost javnome bila primarno određenje i zajednički svjetonazor Šestorice. Njihove radove i akcije također povezuje propitivanje sadržaja ''javnih stvari'' – parola, sintagmi, tautologija, uzrečica, općih mjesta, ali u sasvim osobnoj interpretaciji.

Drugi oblik zajedničkog rada grupe bio je časopis Maj 75. Bio je to „časopis kao knjiga umjetnika“, čiji je prvi broj izašao 7.7. 1978. godine, a zadnji, sedamnaesti, 16.1.1981. godine. Koncept svakog broja bio je otisnut na naslovnici.

U još širem vremenskom luku i idejnom djelokrugu, fenomen Grupe šestorice autora i posljedice koje iz nje proizlaze i na nju se nadovezuju (Podroom, Prostor proširenih medija) dio su mreže povijesnih zbivanja čiji izvori sežu sve od početka dvadesetih (kada u Zagrebu izlaze avangardna glasila Zenit Ljubomira Micića i Dada-Tank i Dada-Jazz Dragana Aleksića, kada u okrilju Zenita djeluje Josip Seissel/Jo Klek). Preko cijelog niza narednih pojava (EXAT 51, Gorgona, itd.) oni nastavljaju ono što je označeno pojmom ''druga linija''.