Umjetnička istraživanja Kolomana Novaka vodila su od apstrakcije, preko enformela do, u konačnici, luminokinetike. Unatoč činjenici što je, djelujući u Beogradu, sredini u kojoj je šezdesetih godina prevladavao umjereni modernizam, bio usamljen u nastojanjima stvaranja sinteze iluzionističkih i konkretnih oblika, vremena, boje, pokreta, svjetla i zvuka, Kolomanova je umjetnost ubrzo prepoznata izvan okvira Srbije, te je sudjelovao na izložbama Novih tendencija 3., 4., i 5. u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu (1965., 1969., 1973.) i na međunarodnoj izložbi Kinetika u Muzeju dvadesetog stoljeća u Beču.

   Početak njegovog opredjeljenja za neokonstruktivizam vidljiv je u Reljefnom tragu iz 1961., enformelističkoj slici u koju ugrađuje ogledala, nakon čega se okreće modulatorima – skulpturi s ugrađenim ogledalima koja refleksijama tvore efekt kaleiodoskopa. Refleksija unosi dinamizam, te intenzivira interakciju djela i promatrača. Prvi mobili nastaju pokretanjem različitih površina, poput kružnica, elektromotorom, poput Kinematičkog varijabla iz 1964. godine U međuvremenu eksperimentira s višedimenzionalnim slikama, mozaicima od minijaturnih piramida i aditivnim slikama koje nastaju nanošenjem bijele boje nazubljenom četkicom, te prskanjem različitih boja pod određenim kutevima.

   Na Novim tendencijama 2. nastaje skica luminokinetičkog objekta, koju zbog materijalnih i tehničkih teškoća nije uspio ostvariti do 1967. godine kada je izložio svoj Svjetlosni varijabile na Trijenalu jugoslavenske umjetnosti. Iste godine izlaže i na međunarodnoj izložbi Kinetika u Muzeju dvadesetog stoljeća u Beču. Naime, godinu dana ranije, 1966. godine, seli u Beč gdje se uključuje u krug suradnika avangardne galerije Im Griechenbeisel, čime započinje njegovo plodno razdoblje. U Beču se primiče svojem cilju sinteze boja, pokreta, svjetlosti i zvuka.

   Tako 1968. godine realizira Velike svjetlosne orgulje, s kojima sintetizira zvuk i svjetlost, te ostvaruje nekoliko luminokinetičkih objekata u interijerima I eksterijerima. Nakon povratka u Beograd 1971. godine, usavršava i razrađuje prijašnje umjetničke invencije, dok se osamdesetih bavi Stroboskopskim slikama te razrađuje mnogobrojne nacrte. Godine 1995. u Galeriji Kulturnog centra u Beogradu, uz seriju zidnih objekata, izlaže Robota koji, kretanjem kroz prostor, stvara različite svjetlosne efekte. Godine 1996. i 1997. provodi u Londonu, gdje 1998. izlaže na Summer Exhibition na Royal Academy of Arts. 

  Koloman Novak rođen je 1933. godine u Dobrovniku u Sloveniji. Od 1955. do 1959. godine studira na Umetničkoj akademiji u Beogradu. Živi i radi u Beogradu.

J.Bubaš