Tibor Hajas (1946, Budimpešta - 1980, Segedin) jedan je od najpoznatijih mađarskih umjetnika underground scene 1970-ih, posebno u područjima performansa, akcija i konceptualne umjetnosti.

Suspendiran je sa sveučilišnog studija zbog sudjelovanja u uličnim prosvjedima, ali je kasnije pomilovan.

Neke od njegovih ranih radnji, stvorenih sredinom 1970-ih, rađene su u duhu Fluxusa. Nakon 1978. Hajas je stvarao izvedbe koristeći svoje tijelo, fotografirao ih je isključivo János Vető. Hajas je 1974. upoznao umjetnika i glazbenika Jánosa Vetoa i nastavio s njim surađivati do kraja života. U tim je djelima Hajas pomaknuo svoje granice u ritualnim i kazališnim pokretima, autodestruktivnim izvedbama uznemirujućeg utjecaja. Inspiracija su mu bili bečki akcionisti te istočna i tibetanska filozofija. Neke od njegovih zapaženih serija foto-performansa uključuju Húsfestmény (1978.), Felületkínzás (1978.), Képkorbácsolás (1978.). Stvorio je nekoliko eksperimentalnih filmova i videozapisa, uključujući Öndivatbemutató (1976.).

Sudjelovao je na izložbama atelijera-kapelice u Balatonbogláru i izlagao u Klubu mladih umjetnika u Budimpešti. Hajas je također bio pjesnik i književnik. Pjesme su mu prvi put objavljene 1967. godine, a napisao je eseje i roman.

Hajas je poginuo u prometnoj nesreći 1980. u 34. godini života.