Stvaralaštvo Vlade Kristla obilježila je neprekidna borba protiv nametnutih konvencija, o čemu svjedoči bogat opus djela koji obuhvaća crteže, slike, animirane i eksperimentalne filmove, karikature i plakate. Bio je član grupe EXAT 51 i jedan od pionira Zagrebačke škole animiranog filma. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Kristl je radio za Agitprop u Otočcu, gdje je izrađivao plakate, letke, ilustracije i karikature. Nakon završetka rata, 1949. godine diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti, nakon čega postaje članom grupe EXSAT 51 , te 1953. godine, zajedno s Piceljom, Srnecom i Rašicom, izlaže u Društvu arhitekata Hrvatske na prvoj izložbi apstraktne umjetnosti.
U vrijeme EXAT-a njegove slike, uglavnom nazvane Kompozicijama, karakterizira geometrijska apstrakcija, dok krajem pedesetih godina, nakon povratka iz Južne Amerike, radi seriju monokroma – bijele kvadrate na bijeloj podlozi i crne kvadrate na crnoj podlozi, nazvane Pozitivi i Negativi (1959. godine) u kojima odustaje od exatovske geometriziranosti i afirmira materijalnost i autonomiju slike. Iste godine Kristl objavljuje pjesničku zbirku Neznatna lirika i radi kao crtač animiranog filma Krađa dragulja u produkciji Zagreb filma. Slijedi animirani film Šagrenska koža, nastao 1960. godine, prema Balzacovoj pripovijesti, i koji je nagrađivan u Vancouveru i Beogradu.
Godinu dana kasnije objavljuje i zbirku Pet bijelih stepenica, te stvara antologijski animirani film Don Kihot u kojemu upotrebljava kakofoničnu glazbu te, piktogramskim prikazom likova i zanemarujući perspektivu, ruši konvencionalnu animaciju. Tim je filmom Kristl osvojio glavnu nagradu na Međunarodnom festivalu kratkog filma u Oberhausenu 1962. godine. Iste godine. nastaje i ciklus Varijanti, odnosno ulja na platnu ili kartonu u kojima se javlja motiv ortogonalne mreže. Isti motiv Kristl koristi i u radovima iz ciklusa Varijabli, no ovoga puta koristi žicu, drvo i papir. Jedan rad iz spomenutog ciklusa izložen je na Novim tendencijama 1963. godine u Zagrebu.
Na ovim Kristlovim ciklusima vidljiva je, prema riječima Ješe Denegrija “namjerna nesigurnost izvedbe”. Kratkim igranim filmom General i stvarni čovjek (1962.) ironizirao je tadašnju vlast zbog čega je film bio cenzuriran godinama. Iz tog razloga Vlado Kristl seli u Njemačku, a od 1979. godine predaje na hamburškoj Akademiji likovnih umjetnosti. Snima niz eksperimentalnih filmova kojima je značajno doprinio stvaranju njemačkoga filmskog novog vala. Utjecao je na redatelje poput Fassbindera, Herzoga i Wendersa.
Vlado Kristl je rođen 1923. godine u Zagrebu. Umro je 2004. godine u Münchenu. J.Bubaš