Željko Hegedušić (Tuzla, 1906 – 2004) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1930. u klasi V. Becića. Potom 1930 – 1931. nastavlja studij u Parizu. 1932 – 1933., profesor je crtanja na gimnaziji u Zagrebu, 1933 – 1939. u Sremskoj Mitrovici i 1939 – 1950. ponovno u Zagrebu. 1950 – 1955. predaje na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Svoj likovni izraz formirao je u Parizu, u dodiru s purizmom i metafizičko – nadrealističkim slikarstvom. Bavio se slikarstvom, zidnim slikarstvom, kopiranjem fresaka, primijenjenom grafikom, dizajnom i ilustriranjem knjiga.

Smatra se autorom prvog u potpunosti nadrealnog crteža u Hrvatskoj. 

Njegovi crteži, izvedeni dvadesetih i tridesetih godina, kombiniraju nadrealnu kompoziciju proizvoljnih proporcija i snovitih lebdećih likova ekspresivne karakterizacije s pronicavim osjećajem za društvene odnose i dnevnu dramu njihove okrutnosti. Crteži nastali sredinom tridesetih odlikuju se egzistencijalistički tjeskobnim prikazima militarizacije svakodnevnice i vizionarskim nagovještajima bespoštednih metoda modernog ratovanja.