Zoran Popović (1944., Beograd) jedan je od ključnih umjetnika Nove umjetničke prakse u bivšoj Jugoslaviji. Bio je dio neformalne skupine umjetnika okupljenih oko Studentskog kulturnog centra u Beogradu 1970-ih. U grupi su bili pored Popovića bili Marina Abramović, Era Milivojević, Gergelj Urkom, Neša Paripović i Raša Todosijević.

Diplomirao je na Akademiji umetnosti u Beogradu 1969., a magistrirao 1973. godine.

Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća Popović počinje stvarati kanc art (uredsku umjetnost), umjetnost izrađenu od uredskih materijala s osnovnom premisom ready-madea. Zatim prelazi na analitički konceptualizam. Po Popoviću suvišno je vjerovati da bilo koji umjetnički čin može obuhvatiti bitne aspekte svijeta, realnost svijeta je strana umjetničkom djelu i zato se umjetnik usredotočuje na misaone procese konceptualizacije jezika umjetnosti. Popović je nakon uključivanja u konceptualnu umjetnost početkom sedamdesetih godina i blisko njujorškom Art & Language zasnovao kritičko-politički rad u domenu kulturnih i društvenih politika u umjetnosti.  Njegov politički postkonceptualni rad se odvija kroz dvije faze: prvo, kao zasnivanje kritike sustava umjetnosti i kulture u duhu poststuacionističkih i neomarksističkih analiza kasnog kapitalizma i liberalnog socijalizma, i, drugo, kao realizacija dokumentarno interpretativne socijalne umjetnosti kao kritike klasne svakodnevice.¹ Tijekom 1980-ih prešao je u tradicionlni medij crteža.

Popović je u mediju videa počeo stvarati 1966. godine. Film Glava / Krug (1968./1969.) ima premisu stvaranja cjelovitog i sveobuhvatnog prikaza objekta (glave), pokreta (glave oko svoje osi) i svih oblika na objektu kao dvodimenzionalne slike. Zamišljeno je da se istovremeno neprekidno izvodi na osam projektora.

Jedno od zapaženih konceptualnih djela je iz serije Aksiomi (1972.), gdje je koristio male žarulje u zamračenoj sobi kako bi napravio konfiguracije osam elementarnih aksioma (križ, kvadrat, krug, dijagonala, razdoblje itd.). Njegov rad na seriji (1971. - 1973.) u raznim medijima podrazumijeva primjenu znanja, a tekstovi na radovima raspravu o prirodi umjetnosti, umjetničkom djelu i funkciji umjetnosti.

1973. godine, Popović je bio jedan od osam jugoslavenskih umjetnika koje je Richard Demarco pozvao na svoj Festival umjetnosti u Edinburgh.

S članovima kolektiva Art & Language, 1976. snimio je film Struggle in New York. Film oštro kritički gleda na umjetnost vremena i kapitalizam. Snimljen je u New Yorku u 12 segmenata povezanih temom umjetnosti i društva.

_{1 Miško Šuvaković, SKC ili o beogradskom post/konceptualizmu, u: Miško Šuvaković et al., Istorija umetnosti u Srbiji. XX vek. Radikalne umetničke prakse, Beograd: Orion Art, 2010., str. 455-456.}