Kustoski koncep: Katalin Timár
Kustosi: Soma Bradák, Viktória Popovics, Katalin Timár
Kolekcija umjetničkih radova koju su stvorili Peter i Irene Ludwig temelj je svih muzeja Ludwig. Možda je najpoznatiji i najslavniji dio kolekcije onaj koji predstavlja period pop arta. Jedinstven je po tome što sadrži najznačajnija djela najpoznatijih umjetnika pop arta (Jaspera Johns, Roya Lichtensteina, Claesa Oldenburga, Roberta Rauschenberga, Andyja Warhola, Toma Weselmanna itd.), sadrži i radove manje poznatih (Allana D'Arcangela, Richarda Lindera itd.), kao i radove europskih predstavnika ovog pokreta (Petera Blakea, Richarda Hamiltona, Davida Hockneya, Mimmo Rotella). Samo bi se s kolekcijom muzeja Ludwig već mogla napraviti studijska izložba međunarodnog pop arta.
Privlačnost pop arta počiva na činjenici (koja se može vidjeti i na ovoj izložbi) da se nastavlja na apstraktne tendencije koje su bile udaljene od publike, ponovno uvodi vrstu figurativnog prikaza u suvremenu umjetnog tog vremena koj je, zbog uključivanja referenci na aktualna događanja, bila bliska i na prvi pogled javnosti jednostavna za interpretirati. Istovremeno, paradoksalno, ovi radovi šalju kritiku konzumerističkog društva prevodeći mehanizam svakodnevne konzumacije u umjetnost nudeći umjetnost (tj. proizvode) promatračima. Ovo se također odnosi i na prikaze koji kriziraju određenu temu, poput (Vijetnamskog) rata, načine prezentacije u masovnim medijima.
Izložba je dijelom realizirana u suradnji s muzejima Ludwig. Prije izložbe u Budimpešti, radovi su izloženi u muzejima Ludwig u Kolnu i zatim u Beču. U Budimpešti, izložbu kompementiraju radovi mađarskih i istočnoeuropskih umjetnika (Ilona Keserü, Gyula Konkoly, László Lakner, Siskov Ludmil, Zsuzsa Szenes, Boris Bućan, Vera Fischer, Tomislav Gotovac, Dušan Otašević, Sanja Iveković, Běla Kolářová, Jana Želibská, Natalia LL, Stano Filko, Julius Koller, Marko Pogačnik, itd.). S jedne strane, ovi radovi temelje se na upotrebi svakodnevnih predmeta tog razdoblja, dok s druge strane, daju pregled lokalnih kulturnih referenci. Indirektno, izložba također istražuje kako se pojam "zapadnjačke" povijesti umjetnosti može tumačiti u kontekstu gdje su društveni i kulturni uvjeti koji rađaju takvu umjetničku tendenciju bili fundamentalno različiti od originalnih scena na kojima je stvoren pop art.