Povijest broda Galeb fascinantna je priča o dvadesetom stoljeću, o njegovoj vjeri u snagu i ljepotu stroja i industrije, o heroizmu posada bez obzira na zastave pod kojima plove i bore se, o ideologijama koje se izmjenjuju u jednom te istome fizičkom okviru, o ratnom brodu koji se premeće u Brod mira, o viziji alternativnoga svjetskog poretka, o neprekidnom slijedu novih početaka, o glamuru socijalizma, o vođi. Specifični rakursi ove priče rasvijetljeni su tekstovima Alberta Guglie o inženjerijsko-navigacijskoj povijesti broda, Tvrtka Jakovine o krstarenju Galeba morima svjetske politike, Feđe Vukića o evoluciji njegovoga simboličkog značenja te analizi Ješe Denegrija o razlozima i dosezima pragmatičnih političkih stavova o području umjetničkog djelovanja na primjeru jednoga konkretnog slučaja.

Izložba Područje zastoja bavi se dekonstrukcijom nedodirljivog, mitskog broda Galeb čije palube i salone uz Maršala Tita i vrh socijalističke državne i vojne vlasti nastanjuju duhovi svjetskih državnika počevši od Winstona Churchila, grčkog kralja Pavla i kraljice Frederike, etiopskog cara Hailea Selassiea I, marokanskog kralja Hassana II, kraljice Elizabethe II, Gamala Abdela Nassera, Jawaharlal Nehrua, Ahmeda Sukarna, generala Abuda, Kwame Nkrumaha, Albert Tabnena, Habiba Bourguibae, Sirimavo Bandaranaike, U Nua, Ne Wina, Modibo Keitae, Seku Turea, arhiepiskopa Makariosa, Muammar Muhammad al-Gaddafija, Nikite Sergejeviča Hruščova, Leonida Brežnjeva, Kurta Josefa Waldheima, Nicolaea Ceaușescua, Indire Priyadarshini Gandhi i mnogih drugih, ali isto tako znanstvenika i umjetnika te međunarodnih filmskih zvijezda Richarda Bartona, Elizabeth Taylor, Sofie Loren i Kirka Douglasa. Istovremeno, izložba Područje zastoja nudi model za novu društvenu konstrukciju broda Galeb u XXI. stoljeću i, ujedno, novu paradigmu kako povijesne pozornice koje smo naslijedili i kojima smo već lucidno odredili status kulturnog dobra možemo iskoristiti kao prostor i platformu otvorenog, demokratskog dijaloga i neostrašćenog sagledavanja naše povijesti u XX. stoljeću.

Branko Franceschi